Bio jednom jedan Allahov dz.s. rob i imao cetiri zene, te se razboli
nasmrt. Kako vidi da mu je dosao kraj pita on svoje zene bil' bar jedna
od tih njegovih zena isla sa njim u mezar. Pa pita on prvo onu
najmladju, najljepsu, cetvrtu koju je ozenio, bil' ona isla sa ...njim
u mezar? A ona mu odgovori: Pa gdje ces mene moj muzu ovako mladu,
lijepu...pusti me da jos malo uzivam na ovom dunjaluku. Pita on onda
onu trecu koju je ozenio, ona mu je bila kao ispomoc u njegovim
poslovima na dunjaluku, bil' ona sa njim u mezar. A ona mu odgovara: Pa
ja bih jos malo da sta zaradim, ima za mene jos vremena na ovom
svijetu, te ga i ona odbi. Upita on i onu drugu, koja mu je uvijek bila
utjeha, koja ga je tjesila u teskim trenucima njegovog zivota, bil'
ona isla sa njim u mezar? Te mu ona odgovori: Pa nije meni jos vakat
dosao da idem, ja bih jos koga da utjesim na ovom svijetu. I tako mu
ostade jos jedino ona najstarija, prva koju je ozenio. Vec razocaran
prethodnim odgovorima, upita on i nju bil' posla sa njim u mezar? Kad
ona odgovara iz prve: Naravno da hocu moj muzu, zasto ne bih isla sa
tobom u mezar! Svi mi imamo na neki nacin cetiri zene. Ova cetvrta
zena s kojom se mi ozenimo i u koju smo najvise zaljubljeni je ustvari
dunjaluk, koji uvijek ostaje, a nama valja selit sa ovog svijeta. Neka
nje ipak, ali se ne treba previse zaljubiti u nju jer ona nece krenuti
sa nama zasigurno. Ova treca zena, koja nam je ispomoc u poslovima je
ustvari nas kapital, imetak, novac. Sve to ostaje iza nase smrti, i to
nece krenuti sa nama u mezar. Ova druga, koja nam je bila utjeha je
nasa porodica, zena, djeca, nasa rodbina. I oni dodju do mezara,
klanjaju dzenazu ali se vracaju svojim kucama poslije toga. I tako nece
niko krenuti sa nama osim one nase prve zene koja predstavlja nasu
dusu i nasa dobra djela. Zato treba dobro cuvati svoju prvu zenu,
svoju prvu ljubav, svoja dobra djela...svoju dusu, jer ona dolazi cista
na ovaj zaprljani svijet...i nju treba redovno cistiti kroz ibadete,
sadaku, dovu, pokornost i trazenje oprosta od Allaha dz.s....
Нема коментара:
Постави коментар