Nejasni ajeti u pogledu Ibrahima alejhis-selam


Govoreći o Ibrahimu alejhis-selam, Uzvišeni Allah kaže:

فَلَمَّا جَنَّ عَلَيْهِ اللَّيْلُ رَأَىٰ كَوْكَبًا ۖ قَالَ هَٰذَا رَبِّي ۖ فَلَمَّا أَفَلَ قَالَ لَا أُحِبُّ الْآفِلِينَ
„I kad nastupi noć, on ugleda zvijezdu i reče:'Ovo je Gospodar moj!' A pošto zađe, reče:'Ne volim one koji zalaze!'“ (Al-An'am,76) , a isto tako i njegove riječi o Suncu i Mjesecu.

Oni koji pravdavaju počinioca velikog širka neznanjem i uvode ga u najbolji ummet kažu:„Ovaj Allahov vjerovjesnik je bio neznalica o svim Allahovim svojstvima, ali i pored toga Allah, dželle šanuhu, i niko drugi od ljudi ga nije oslovio nevjernikom uprkos ovoj njegovoj izjavi!“

Odgovor bi bio sljedeći:

El-Kadi Ijad u poglavlju o bezgrješnosti vjerovjesnika veli: „Što se tiče njihove bezgrješnosti prije vjerovjesništva ljudi se oko toga razilaze. Ispravno je da su oni prije vjerovjesništva sačuvani od neznanja o Allahu, Njegovim svojstvima i sumnje u nešto od toga....“, sve do mjesta gdje kaže: „Neka kod tebe ne stvara nejasnoću ono što Ibrahim govori zvijezdi, Mjesecu i Suncu 'Ovo je Gospodar moj!'; jer rečeno je: Ovo je bilo još dok je bio dijete, kada je počeo razmišljati i dokazivati a prije perioda obaveznosti“.

Većina pronicljivih učenjaka i mufesira smatra da je on ovo rekao koreći svoj narod i dokazujući protiv njih. Neki kažu: Njegovo značenje je pitanje u obliku ukora, i znači „Je li ovo Gospodar moj?“.

Ez-Zudžadž veli: „Njegove riječi 'Ovo je Gospodar moj.', tj. prema vašoj tvrdnji, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:

أَيْنَ شُرَكَائِيَ الَّذِينَ كُنْتُمْ تَزْعُمُونَ
„Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?“ (Al-Qasas, 62), tj. kod vas.

Da on ništa od toga nije obožavao i da prije poslanstva nikoga nije Allahu ravnim smatrao ni koliko je treptaj oka, ukazuju Allahove, dželle šanuhu, riječi:

إِذْ قَالَ لِأَبِيهِ وَقَوْمِهِ مَاذَا تَعْبُدُونَ
„Kad je ocu svome i narodu svome rekao:'Koga vi to obožavate?'(As-Saffat,85)

Zatim kaže:

قَالَ أَفَرَأَيْتُمْ مَا كُنْتُمْ تَعْبُدُونَ أَنْتُمْ وَآبَاؤُكُمُ الْأَقْدَمُونَ فَإِنَّهُمْ عَدُوٌّ لِي إِلَّا رَبَّ الْعَالَمِينَ
„'A da li ste razmišljali' – upita on – 'da su oni koje obožavate vi i koje su obožavali davni preci vaši,doista, neprijatelji moji? Ali to nije Gospodar svjetova.'“(Ash-Shu’ara’,75-77)

إِذْ جَاءَ رَبَّهُ بِقَلْبٍ سَلِيمٍ
I kaže: „Kad je Gospodaru svome iskrena srca došao“ (As-Saffat,84), tj. od širka.

I kaže:

وَاجْنُبْنِي وَبَنِيَّ أَنْ نَعْبُدَ الْأَصْنَامَ
„...i sačuvaj mene i sinove moje da obožavamo kipove...“ (Ibrahim,35)

Pa ako kažu: Šta znače riječi Uzvišenog:

قَالَ لَئِنْ لَمْ يَهْدِنِي رَبِّي لَأَكُونَنَّ مِنَ الْقَوْمِ الضَّالِّينَ
On reče :„Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, biću sigurno jedan od onih koji su zalutali.“ (Al-An'am,77) Neki kažu da to znači: „Ako me Allah, dželle šanuhu, ne pomogne Svojom pomoći biću isti kao i vi u vašoj zabludi i vašem obožavanju, u smislu zabrinutosti i opreza, jer on je u praiskonskom vremenu sačuvan od zablude.“

Ili je to u značenju zablude u poznavanju kakvoće obožavanja Allaha i u granama šerijata obaveznim za to, kao što je Allah, dželle šanuhu, darovao Svoga vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa kaže:

وَوَجَدَكَ ضَالًّا فَهَدَىٰ
„i zalutalim te nađe, pa te uputi“ (Ad-Duha ,7) tj. nisi poznavao Kur'an ni šerijat, pa ti je Allah, dželle šanuhu, na njih ukazao.